@article{buljac, 
  title={LITERARNE SASTAVNICE ROMANA PROSJACI & SINOVI IVANA RAOSA}, 
  abstractNote={SAŽETAK Ovaj članak želi prikazati literarne sastavnice romana Prosjaci i sinovi hrvatskoga pisca Ivana Raosa: strukturu i kompoziciju romana, fabulu i umetnute sižèe, intertekstualne unose, književne tehnike i postupke, opise i naraciju, dijaloge, raznolike razine dijegetičnoga iskustva nositeljā narativne svijesti, njihove uporišne točke, prostorne i vremenske odrednice, aktancijalnost, likove, svjetonazore, životne zauzetosti, stavove i prijepore, odnos prema vjeri i praznovjerju, zbilji, čudesnom i bajkovitom. Autor provodi tekstnu analizu uz primjenu semiološke, strukturalističke, stilističke te formalne metode. Ključne riječi: Ivan Raos, Prosjaci & sinovi, važne sastavnice, struktura i kompozicija romana, književne tehnike i postupci. UVOD Prvi dio romana Prosjaci & sinovi u kompozicijskom smislu moguće je izdvojiti iz cjeline i zasebno ga interpretirati i tumačiti; naravno, uz uvid njegove cjelovitosti. Na aktancijalnome planu obuhvaća zbivanja u rasponu od dvije godine, i to od Potrkine navršene četrnaeste do nepune šesnaeste, zanemarimo li analepsu ostvarenu kronikom o obitelji Garića Špalatrina koja počinje devendjedom Prpom, za razliku od drugoga dijela koji Potrku Matana prati od njegove šesnaeste godine pa do kraja života njegova sina Matana Drugoga. Prvi dio vremenski je zbijen, čvrst i sažet, drugi pak rastresit. Kronotop je i prostorno određen užim i širim zavičajem Mate Potrke Špalatrina Garića, koji se kasnije prozvao Matanom, potom prostorom kojim deveteročlana obiteljska prosjačka skupina djeda Kikaša luta Hercegovinom, Duvnom i Šujicom, Makarskim primorjem i otokom Bračom. Ovećim analepsama Raos je ostvario dva paralelna vremenska plana iz dvaju izvora, intertekstualnih unosa, čitanjem zapisa don Pavla Čikeša i zapisa Đaka Nedoučena. Ishodište im je u Potrkinu devendjedu Prpi Gariću Špalatrinu. Budući da je hajdučenje iskorijenjeno mletačkim i osmanlijskim odmazdama, narodu u škrtu kamenjaru Zabiokovlja ostalo je spašavati goli život od gladi i neimaštine, ali i inih nevolja nadničarskim radom ili prosjačenjem. Nakon Kikaševe smrti plemenska zajednica obitelji Špalatrina Garića se raspala, a hajdučko-prosjačko pleme postalo je galantarsko. Drugi dio romana odnosi se na Matana i Matana Drugoga i njihove skupine u pečalbi koje recipijent prati u njihovim poslovima po Zagrebu, Rijeci, Sarajevu te srednjoeuropskim gradovima. Prostorne implikacije odnose se i na Ameriku iz koje se vratio Jozo Bekavac Džo i tamo odveo ne samo Vrtirepku, s kojom se vjenčao, nego i oveću skupinu mladića koji su prihvatili izazov odlaska u daleki svijet. Završetak romana najavljen je povratkom Vrtirepke iz Amerike te 63-godišnjeg Matana Drugog iz srednjoeuropske pečalbe u zavičaj i u najnovije dvore Nuši Drugoj, a to su već šezdesete godine 1 Sveučilišni docent u Fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića Bijakovići-Međugorje-Sveučilište Hercegovina u Mostaru,}, 
  author={Buljac}
  }